|
Šta čeka Ukrajinu?
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Ruske snage su još uvek prodirale duboko u gruzijsku teritoriju kada su četiri istočnoevropska predsednika i jedan premijer,
u znak solidarnosti, otputovali u Tbilisi u znak solidarnosti s Gruzijom.
U toj grupi je nedostajao jedino ukrajinski predsednik Viktor Juščenko. Ukrajina, naime, nije članica ni Evropske unije ni NATO-a, ali je zato neposredni sused Rusije, i ima veoma složene odnose s Moskvom. Sva kompleksnost tih odnosa ilustrovana je činjenicom da su ruski ratni brodovi prema Gruziji zaplovili upravo iz baze na ukrajinskom delu Krima. Predsednik Juščenko je tim povodom zatražio da ruska crnomorska flota svaki put traži dozvolu Ukrajine kada prelazi njene granice. "Situacija u Gruziji, zbog koje je deo crnomorske flote izvršio pomorsku blokadu te zemlje, pokazala je koliko je lako uvući Ukrajinu u jedan medjdunarodni sukob bez njene želje i odobrenja", rekao je Juščenko. Dokle bi Rusija išla? Predsednika Ukrajine ne brine samo to što ruski ratni brodovi kreću s ukrajinske teritorije u akciju protiv njegovog ličnog prijatelja, predsednika Gruzije Mihaila Sakašvilija.
Neki od stanovnika Krima, naime, kao i neki stanovnici Južne Osetije, poseduju ruske pasoše. Prema zvaničnim procenama desetine hiljada tih ljudi žive u neposrednoj blizini ruskih crnomorskih baza na Krimu ali, kako ističe krimski novinar Albi Šudrija, ruske procene te brojke su mnogo više. "Prilikom nedavne posete zamenika ruskog premijera Sergeja Lavrova Sevastopolju, predstavnici lokalne ruske zajednice praktično su ga naterale da obeća pomoć 'braći Rusima na Krimu'. Gospodin Ivanov je tada rekao da Rusija smtra 90% stanovništva Sevastopolja - Rusima. U gradu živi 400 hiljada ljudi", kaže Šudrija. Interni sukobi Pored Rusa u Ukrajini i aktivnosti crnomorske flote, rat u Gruziji je rasplamsao i interni sukob između predsednika Juščenka i njegovog bivšeg saveznika, premijera Julije Timošenko, koja će se gotovo sigurno kandidovati na predsedničkim izborima 2010 godine. Mada je poslala svog zamenika Gregora Nemiriju u Gruziju, Timošenko nije davala nikakve javne izjave tokom čitave krize. Zbog toga ju je predsednički kabinet "zasuo drvljem i kamenjem", optužujući je da radi protiv nacionalnih interesa Ukrajine, i to tako što ćuti o Gruziji da bi je Rusija podržala na predsedničkim izborima 2010. godine
"Rusija će najverovatnije želeti da oslabi ukrajinsku političku elitu kao takvu. Eksploatisaće razlike medju kandidatima. Oni sada nikom ne veruju - ni Juliji Timošenko, ni lideru opozicije Viktoru Janukoviču, a najmanje predsedniku Juščenku. Oni žele da političke nesuglasice oslabe Ukrajinu što je moguće više". Fesenko, kao i mnogi drugi analitičari, smatra da će se posledice sukoba u Gruziji osećati širom regiona, a i šire, i da će se zbog ključnog položaja Ukrajine u "postsovjetskoj sferi" njena već polarizovana politička scena naći pod još većim pritiscima. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||