|
Nik Torp: Život na Kosovu
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
BBC-jev izveštač Nik Torp nedavno je boravio na Kosovu gde je, između ostalog, posetio srpsku porodicu Gospić, koja je bila
prognana sa svog imanja 1999. godine.
"Najviše nas boli kad vidimo da ljudi oko nas prodaju svoju imovinu i odlaze", kaže Dragana za BBC. Ona napominje da je jedan od njihovih komšija uradio upravo to - prvo je prodao zemlju, a sada prodaje i kuću, u nameri da napusti Kosovo. "Svako ko ode sa Kosova čini život za one koji ostaju još težim," objašnjava Dragana. Treća selidba bi bila previše Ova 33-godišnja žena rodom je iz Mrkonjić Grada u Bosni. Sa mužem Rankom i ćerkama Tanjom i Sanjom živi u selu Vidanje, nedaleko od Kline, u centralnom delu Kosova. Dragana je, kako kaže, već dva puta počinjala ispočetka - Bosnu je napustila sa 16 godina, a Kosovo 1999. godine, kada su snage NATO-a bombardovale teritoriju Srbije kako bi naterale vlasti da povuku vojsku i policiju sa Kosova. "Mislim da treću selidbu ne bih preživela", kaže Dragana. Ali na Kosovu je ovih dana sunčano, a u delu gde danas žive Gospići nema tamnih oblaka na vidiku na horizontu. U selu Vidanje, naime, živi mešovito stanovništvo, a međuetnički odnosi su dobri. Pristojan život Mereno kosovskim standardima, porodica Gospić uspeva da preživi bez većih problema - vlasnici su seoske prodavnice, imaju 50 hektara zemlje i nekoliko krava i svinja, a planiraju i da počnu sa uzgojem gusaka. Noć pre posete novinara BBC-ja, otelila im se krava. Stojimo pored štale u kojoj mlado tele pokušava po prvi put da stane na noge, a deca se igraju u blizini i probaju da ga maze. "Činjenica da su Albanci ovde katoličke vere je dosta značajna - kao i mi, i oni trguju svinjskim mesom", kaže Dragana. Većina Albanaca na Kosovu je, naime, muslimanske vere, i nije im dozvoljeno da pipnu svinjetinu, koja se smatra nečistom. Izmišljeni konflikt Tokom obeležavanja proglašenja nezavisnosti Kosova, u februaru ove godine, u selu Vidanje nije bilo međuetničkih sukoba - iako je jedan beogradski tabloid uspeo da ih "izmisli".
Tokom proslava, u Vidajnu su polomljeni prozori na nekoliko kuća - i srpskim i albanskim - kaže Dragana; ali niko nije povređen, i nije izgledalo kao da je šteta pričinjena namerno. Jedan tabloid je, međutim, događaje u Vidanju opisao kao "unapred osmišljeni zločin, počinjen s namerom da se Srbi zaplaše". Sloboda kretanja Još jedna stvar koja Gospićima znatno olakšava život jeste činjenica da mogu slobodno da se kreću, za razliku od mnogih drugih Srba na Kosovu. Naime, do prodavnica i bolnice u Klini mogu da odu pešice, a svakog četvrtka kombijem idu do jedinog većeg grada sa srpskim stanovništvom na severu Kosova - Kosovske Mitrovice. Gospići kažu da se ne osećaju ugroženi od strane albanske većine, ali da je proglašenje nezavisnosti sa sobom donelo nove probleme. Ranka je, na primer, na putu do kuće sa severa Kosova nedavno zaustavila policija. U kombiju je nosio robu za prodavnicu, koja je kupljena u severnom delu Kosovske Mitrovice bez plaćanja poreza kosovskim vlastima. Policija mu je tražila da plati 8 hiljada evra poreza - pre svega za cigarete koje je prenosio - što je bilo više od vrednosti čitavog tovara. Severni deo Kosova je postao pravi raj za krijumčare od kada su, u februaru, zapaljeni kontroni punktovi UN na prelazu između Kosova i uže Srbije. Problemi u snabdevanju strujom Drugi problem s kojim se suočavaju, kaže Dragana, je što je prodaja i kupovina stoke u Srbiji skoro potpuno prestala. Jedan problem koji pogađa sve stanovnike Kosova, bez obzira na nacionalnu pripadnost, jesu nestanci struje. "Jedan komšija Albanac mi je rekao da je snabdevanje strujom bilo bolje pre proglašenja nezavisnosti. Kakva je ovo zemlja, kad ni struje nema, pitao se on", prepričava Dragana.
Sada, tokom leta, nestanci struje traju svega sat vremena svake večeri - ali se nikada ne zna kada tačno počinju. Planovi za budućnost Na Kosovu vrlo mali broj Srba zna albanski jezik, ali on sada dominira u državnim institucijama. "Škola je nešto čemu se zaista radujemo," kaže Dragana, pokazujući na nisku zgradu udaljenu oko 200m metara od njene kuće. Svega pet od 40 srpskih porodica koje su se ovamo vratile 2004. godine imaju decu, kaže ona, a u školskom odeljenju koje pohađaju devojčice ima svega 11 učenika. "Kada bi se više porodica vratilo", kaže Dragan Gospić, "ovo mesto bi procvetalo". Stanovnici sela Vidanje navode i da bi voleli da imaju sopstvenu ambulantu. Međutim, kvalitetno poljoporvredno zemljište na Kosovu je, kaže Dragana, pre svega drugog bilo razlog za njihov povratak i ostanak. "Pogledajte samo kakva je!", kaže Dragana, pokazujući na zemlju kojom se ona i njena porodica svakodnevno bave. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||